
Najprodavaniji proizvod

Spelta (Triticum spelta; Triticum dicoccum, Krupnik, krupnica ili pir) je vrsta pšenice koja se uzgaja od 5000. godine pre nove ere.
Spelta (Triticum spelta; Triticum dicoccum, Krupnik, krupnica ili pir) je vrsta pšenice koja se uzgaja od 5000. godine pre nove ere.
Od bronzanog doba pa sve do srednjeg veka predstavljala je važnu životnu namirnicu u mnogim delovima Evrope. Danas je to reliktna vrsta koja se uglavnom uzgaja u centralnoj Evropi i severnoj Španiji. Često se smatra podvrstom obične pšenice (Triticum aestivum) s kojom je u bliskom srodstvu, i u tom slučaju njeno botaničko ime bilo bi Triticum aestivum subsp. spelta. Heksaploidna je pšenica, što znači da ima šest setova hromozoma.
Istorija spelte je dosta kompleksna. Genetski dokazi ukazuju na to da se radi o hibridu tetraploidnih pšenica. Ova hibridizacija se najverovatnije desila na Bliskom istoku, i to pre pojave obične ili hlebne pšenice (Triticum aestivum).
Prema grčkoj mitologiji, speltu je Grcima poklonila boginja Demetra. Najraniji arheološki nalazi o spelti potiču iz Južnog Kavkaza, severoistočno od Crnog mora (5. milenijum pre nove ere), mada su najbrojniji i najbolje dokumentovani nalazi zabeleženi u Evropi. Ostaci spelte pronađeni su na nekim neolitskim lokalitetima u centralnoj Evropi[2][3] (2500–1700. pre nove ere). Tokom bronzanog doba spelta je bila široko rasprostranjena u centralnoj Evropi. U gvozdenom dobu (750–15. pre nove ere) postaje glavna vrsta pšenice u južnoj Nemačkoj i Švajcarskoj.
U srednjem veku je uzgajana u delovima Švajcarske, Tirola, Nemačke, severne Francuske i južne Holandije[4]. U 9. veku pre n. e. postaje glavni usev u Evropi, verovatno zbog svoje ljuske koja štiti zrno, zbog čega se bolje prilagođava hladnijoj klimi od ostalih žitarica, a samim tim je i pogodnija za skladištenje.
U Srbiji počinje da se uzgaja početkom prošlog veka, prvenstveno u brdsko-planinskim područjima.
Detalji